KADA SE JAVLJA FIZIOLOŠKO MUCANJE I KAKO GA PREPOZNATI?
Tokom razvoja govora i jezika oko 2,5% dece prolazi kroz fazu fiziološkog zamuckivanja. Važno je naglasiti da je ovo prolazna faza koja u najvećem broju slučajeva oko 70-80% dece nestaje do 5 godine i ne ostavlja nikakve posledice na dečiji govor. Trajanje ove faze je individualno, najkraće od 1 do 2 nedelje a najduže oko godinu dana, sa periodima smenjivanja dobrog i lošeg govora.
Fiziološko zamuckivanje je samo jedna od faza u razvoju govora kod dece, javlja se u periodu oko dveipo godine starosti i poklapa se sa periodom intezivnog razvoja govora. Ono nalikuje pravom mucanju po svojim simptomima. Dete povremeno zamuckuje, ponavlja glasove, slogove, nekada i reči. Deca se u ovom periodu suočavaju sa velikim brojem novih reči i njihovim značenjima, sa apstraktnim pojmovima, počinju da usvajaju gramatička pravila, dolazi do naglog razvoja rečenice, usvajaju se novi glasovi i potreba da savladaju njihov izgovor. Dete se u ovom periodu bori da sastavi verbalni iskaz i da svoju jezičku zamisao pretoči u rečenicu koja će biti jasna i prihvaćena od strane druge dece i odraslih, dok je motorika govornih organa nedovoljno izdiferencirana i nije spremna da proprati misaoni tok. Za dete koje uči da govori sasvim je normalno da pravi pauze između reči, da ponavlja reči ili zvuke, da zastaje i ponovo izgovara. Ukoliko ovaj proces počne na bilo koji način da uznemirava dete ili onoga ko mu prisustvuje što je najčešće roditelj, zasigurno će biti posejana klica kasnijeg mucanja. Odnos roditelja i okoline je presudan u trenutku kada se jave prvi simptomi mucanja jer od toga zavisi da li će postojeće teškoće spontano nestati ili će se uobličiti u formu mucanja.
Za iščezavanje fiziološkog zamuckivanja presudno je ponašanje roditelja i okoline. Ignorisanje detetovih poteškoća u govoru ako ih nije svesno, što je najčešći slučaj, najbolja je stvar koju roditelj može učiniti za svoje dete.
Roditelji bi trebalo da se obrate za savet i pomoć logopedu čim uoče i najmanje promene u govoru svog deteta jer povećanju mucanja doprinose pojačani zahtevi roditelja, stalna upozorenja na greške, usmeravanje velike pažnje na govor, požurivanje deteta da govori, stalno prekidanje, zabrinutost roditelja.
Ukoliko se roditelji jave u ovom period od dveipogodine logoped će ih posavetovati da prate pokazatelje mucanja u nerednom periodu od 6 meseci, i da ignorišu ovakav govor deteta. Ako mucanje ni tada ne prestaje drugi korak je da počnu da primenjuju savete koje imaju zadatak da umanje mucanje.
Uloga roditelja u prevazilaženju fiziološkog mucanja kod dece koja nemaju svest o svom isprekidanom govoru i govoru sa teškoćama je glavna karika u timskom radu. Menjanjem svog govora i ponašanja uz instrukcije logopeda roditelj daje detetu primer dobrog govornog uzora punog strpljenja i podrške, postajući tako aktivan igrač u detetovom životu.
Njegov glavni zadatak je da ne obraća pažnju na teškoće koje dete ima u govoru.
Slike preuzete sa sajtova www.telegraph.co.uk, stutter.com
